Dečiji problemi – primer terapije Logosintezom

02-02-2018

logosinteza

Komentari: 1

On ima 9 godina. Prošle nedelje je trebalo da ucrta na slici sata tačan položaj skazaljki, što je bilo deo školskog testa. Pošto je imao poteškoća s tim, predložila sam da mu dam nekoliko primera za vežbanje. Složio se i ozbiljno shvatio vežbu. Velika skazaljka nije predstavljala problem. Nezgodno mu je bilo da ucrta položaj male skazaljke i to je uradio pogrešno u polovini primera. Kada sam pokušala da mu objasnim kako da to uradi, iskazao je frustraciju, briznuo je u plač i bio veoma ljut na mene. Ostala sam mirna i objasnila mu koji logiku treba da koristi kada ucrtava malu skazaljku. Saslušao me je, ali je počeo da me naiva pogrdnim imenima, nakon čega smo stali. Nije mogao da se smiri ni posle pola sata kad je došlo vreme za spavanje. 

Nije baš oduševljen kada mu dajem rečenice (kada radimo Logosintezu) i pribegavamo tome samo u slučaju krajnje nužde. Naravno, znala sam da mu u ovakvoj situaciji mogu pružiti veliko olakšanje. Ohrabrena primerima koje sam naučila od svojih inostranih kolega, nežno sam ga upitala kako se oseća. Odgovorio je: Vrlo loše. Pitala sam ga da mi malo detaljnije to opiše. Rekao je da mu se ne sviđa moje glas – ton koji sam koristila dok sam mu objašnjavala, ali najviše od svega mu se nije sviđalo da se oseća kao da nešto ne zna. Zamolila sam ga da mi nacrta sliku tog osećanja. Ovo je privuklo njegovu pažnju i spremno je nacrtao sliku. Zatražio je crvenu olovku i uradio ovo:

prva slika

Pošto mu se nije svideo moj glas i zato što vrlo dobro čita, odlučila sam da mu zapišem rečenice na istom tom papiru (rečenice su se odnosile na sliku). Zadala sam mu i da broji unazad tokom procesa nakon  svake od rečenica (uradila sam to jer sam znala da je bio veoma uznemiren i da će u bilo kom drugom slučaju samo ubrzano preći na sledeću). Dejstvo je bilo čudesno. Disanje mu se usporilo, smirio se i rekao mi da se slika sad promenila. Zatražio je drugi papir i nacrtao ovo:

(ponovo crvenom bojom): druga slika

 

Potom je rekao da je umoran i da želi da spava. Smesta je zaspao. Ujutru sam ga pitala kako se oseća i da li ga moj glas i dalje uznemirava. Nije ga uznemiravao, ali mu se i dalje nije dopadalo da „ne zna stvari“. Rekao je da se slika ponovo promenila. Ovoga puta je uzeo plavu olovku i nacrtao ovo:

IMG_1188

 

Objasnio je da je okrugli oblik bio u njegovoj u glavi, a da je veliki oblik bio mrlja koja prekriva njegovo znanje. Samo sam zamenila frazu „ova slika“ koju sam koristila u napisanoj rečenice prethodne večeri frazom „ova mrlja“. Ponovio je proces Logosinteze sa novim rečenicama. Nije mu se crtalo nakon toga, ali je to uradio popodne, posle škole. Evo te slike:

 

IMG_1189

 

Pogledala sam sliku i videla da je nešto ostalo unutar spirale – lobanja, znak pitanja i simbol groma. Predložila sam da i to uklonimo, ali je on rekao: „Ne, to je mala ljutnja. To mogu da podnesem, to je OK.“ Tada sam stala sa procesom i samo ga zagrlila. 

Pretpostavljam da nema potrebe da vam objašnjavam koliko mi je bio drago. Logosinteza ima čudesno dejstvo u radu s decom. Njihov misaoni aparat nije još u potpunosti razvijen, pa im je razmišljanje u slikama vrlo blisko i prirodno. Do sada sam radila sa decom čiji su problemi bili: loše ponašanje u školi (iza čega se nalazila slika da su odbačeni), neobjašnjivi bolovi u stomaku (iza kojih je bio strah od gubitka roditelja) i košmari. Naravno, bilo je i različitih vrsta manjih fizičkih povreda. Dakle, ovo nije bio prvi put da upotrebljavam Logosintezu u radu s decom, ali je ovo bio najlepši rad do sad. 

 

 

 


0 KOMENTAR